Prvi sajt humora i satire u Crnoj Gori -
postavljen 07. 09. 2012. godine

SATIRIČNE PRIČE

  

ANTI BASNA

(Od A Do Š)

On: ne Aplaudira, ne Blesavi, ne Vrijeđa, ne Govori, ne Denuncira, ne Đonira, ne Eskivira, ne Žigoše, ne Zeza, ne Izmišlja, ne Jadikuje, ne Krade, ne Laže, ne Ljigavi, ne Mrzi, ne Naređuje, ne Njuška, ne Ogovara, ne Puca, ne Ruši, ne Smara, ne Trabunja, ne Ćutka, ne Urušava, ne Folira, ne Hohštapleriše, ne Cinkari, ne Čangriza, ne ogira, ne Špijunira!

On laje, čovjek olajava!

 

LJETNI ODMOR

Ljeto polako, ali sigurno, dolazi i u naše krajeve. A, naši krajevi, ka naši krajevi – ne mrdaju sa mjesta (Sjeveru ne pomaže ni sjever!). Svugdje je gore nego prije dvadeset godina – osim gore! Svi to osjećamo (Materijalno smo se obezbijedili. Sačuvali smo svoju kožu!), osim šačice mučenika-političara, i njihovih sapatnika, školskih i partijskih drugova – novopečenih bogataša, koji će, pošto su slabi sa padežima, ljetni odmor, kako kažu, i ove godine, „provesti na Kubu“!?

Ostali mučenici daju im svesrdnu podršku (Opet će im dati glas. Da, poslije izbora, ne bi mogli da kukaju!). Jer, kažu, dok smo mi mirno spavali, oni su crnjačili preko noću i stekli što mi nijesmo sposobni steći (i uteći!) ni za sto godina.

– Nešto ste htjeli da pitate?

– Da, gdje ćete vi, ostali mučenici, provesti ljetni odmor?

– To, više, i ‘tice znaju! Pošto je ljeto na pragu, ljetni odmor provešćemo kući!

 

 EPITAF

Pisac epitafa bio je stravstveni lovac. Lovio je ponašanja ljudi (Nije pucao na visoko!). Na njegovoj listi interesovanja prvo mjesto zauzimali su, više nego zasluženo, poltroni – vješti sateliti koji se vrte oko svojeg sunca!

Poslije dugogodišnjeg bavljenja ovim neobičnim poslom, pisac je odlučio da svoje stvaralaštvo predstavi široj javnosti. Priredio je svojevrsnu izložbu epitafa. Ulaz je bio slobodan. Isti tretman imao je i izlaz.

Po završetku izložbe, sprovedena je anketa o najboljem epitafu. Prisutni su se ogromnom većinom opredijelili za epitaf poltronu: BUDI PONOSAN NA SVE ŠTO NIJESI ČINIO!

 

PARLAMENTALNA  KRIZA

Vrijeme je krize.

Vanredna sjednica parlamenta. Na dnevnom redu samo jedna tačka: Kriza – da ili ne?

Predsjedavajući objavljuje početak rada i moli poslanike da se prijave, radi utvrđivanja kvaruma. Od ukupno sto, prisutno je devedeset devet poslanika. Jedan je neopravdano prisutan.

Pošto je usvojen predlog parlamentarne većine da se o krizi ne govori, radi izbjegavanja sugestivnih asocijacija u vezi sa dva pitanja o kojima će se poslanici izjašnjavati, predsjedavajući saopštava da se, ispred svakog poslanika (osim ispred neopravdano prisutnog), nalazi glasački listić sa dva pitanja: 1) Da li smo u krizu ? 2) Da li smo u krizi ?

Zbog težine pitanja, dogovoreno je da je dva sata optimalno vrijeme za neophodno razmišljanje i još neophodnije konsultacije.

Pošto razmišljanja, u samom startu, ne daju željene efekte, većina poslanika predlaže da se konsultacije produže I za vrijeme predviđeno za razmišljanje. Predsjedavajući, većinom svojeg glasa, usvaja predlog.

Izjašnjavanje teče bez manjih incidenata. Nakon otvaranja glasačke kutije (koja je, za razliku od listića, neprovidna), i prebrojvanja listića, predsjedavajući saopštava da nevažnih listića ima 19, a da su rezultati više nego očekivani (u pozicji se zna kako ko piše):

– Da smo u krizu izjasnilo se 80, a da smo u krizi 19 poslanika (nevažni listići)!? Prema tome, objavljujem da je, velikom većinom, odlučeno da NIJESMO U KRIZI !!?

Salom se prolama aplauz, a „poražena“ manjina, uzdignute glave (valjda, uzdajući se u božju pomoć), napušta salu. Za njima se, sa svih strana, iz redova poražavajuće većine, čuje:

– Jesmo li vam govorili da se pismenost ne uči na fakultetu? Odavno ste vi u krizu !?

 

BEZ GRANICA

(EU INTERVJU)

Oniži predstavnik Savjeta Evrope, koji pokriva osrednju funkciju, posjetio je našu državu i intervjuisao povisokog funkcionera. Prenosimo djelove intervjua u cjelini.

Što je najveći problem u vašoj državi?

Opozicija, definitivno! Mada, daje veliki doprinos da ova vlast bude ekološka – stalno joj iznosi prljav veš!? S druge strane, neki opozicioni intelektualci rezonuju da je manji problem što opozicija nije idealna, a veći – što je vlast stvarna!?

Što je sa korupcijom?

Najteže ćemo izaći na kraj sa korupcijom. Jer, kod nas, od nje sve počinje. Ipak, upustili smo se u borbu sa korupcijom do nivoa samoubilaštva – objavili smo joj rat! Može se reći i da je korupcija većini naših građana nedostupna – jer je svedena na razumnu mjeru!?

A, organizovani kriminal?

Ima ga kao i u svim državama u okruženju i uže. Zluradi rezonuju da se vlast izdigla iznad kriminala, tj. da je ona njegov anđeo čuvar. Poručujem i njima i ostalima da će vlast stati na put kriminalu – i tako započeti process pridruživanja!?

Kako se poštuju zakoni?

Zakoni su na strani slabijih, jer su ih jači odbacili. Inače, toliko su kruti, da smo prinuđeni da ih kršimo. A, ruku na srce, i najlakše je zgriješiti sa zakonima – sve rupa do rupe!? Kada donesemo neki zakon opozicionari, skoro u glas, kažu: Slava mu!

Što je sa vladom? Da li je ona na visini zadatka?

Zahvaljujući njoj narod je srećan! Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka!? Inače, vlada je ovih dana usvojila deseti plan rada. Interesi građana su joj, i dalje, u prvom planu!? Ima i onih koji smatraju da vlada zaslužuje kritike. Ja smatram da je prerano za kritiku vlade. Jer, još nije bivša! U vladi, inače, važi pravilo: Na visini zadatka su samo oni koji se spuštaju ispod svakog nivoa!?

Ima li problema u privatizaciji?

Ne ide sve kako treba, ali, sa velikim stepenom sigurnosti, mogu vas informisati da je uspjela oko 10%, što to znači da su namirene sve familije. Moram naglastiti da se, po pitanju privatizacije, javljaju određene suštinske razlike: za birače je u pitanju privatizacija, a za birane – prihvatizacija!?

Kakvo je stanje u pravosuđu?

Isti oni zluradi, koje sam pomenuo, tvrde da je kod nas pravda dostižna samo ako projurite pored sudova. To je vapaj neposlušnika koji misle svojom glavom. Isti idu toliko daleko, pa tvrde da se naši sudovi mogu oprati samo ako se izvuku iz mašine!? Zamislite, molim vas, te nelogičnosti!

Da li je ekologija na potrebnom nivou?

Da smo ekološka država, nije prazna priča. Tu ima puno nestine! – kažu iz opozicije. Idu još i dalje, pa kažu da imamo poluekološku državu, jer u njoj preovlađuju čiste laži i prljave istine!?

Da li su izbori demokratski?

Izbori su posebna priča. Narod glasa bez pritisaka i ucjenjivanja (Puka je slučajnost što je danas 1. april!?). Vladajuća stranka je, inače, racionalizovala učešće na izborima – umiješala je samo jedan prst (Uvjeravam Vas da Vam je asocijacija na šesti neutemeljena!). Prepoznatljivi smo i po jednom specifikumu: Narod može da bira i poslije izbora – dal’ brda, dal’ doline!?

I za kraj, kakvo je stanje budžeta?

Budžet je, kao što znate, zakon. Kod nas se usvaja većinom, a prisvaja manjinom. I u vezi sa ovim, razlikujemo se od ostalih: U svijetu, najbolje živi džet set, a kod nas – budžet set!?

Hvala vam na iscrpljujućim odgovorima! O stavu Evropskog savjeta obavijestićemo vas blagvremeno. Na kraju, želio bih da saošptim svoj utisak o vašoj državi: Već ste Evropa. Ni vi nemate granica!?

 

GRADONAČELNIK

Umjetnički paviljon je dupke pun. Prva samostlna izložba. Sa nstrpljenjem se očekuje govor gradonačelnika, koji je pasiionirani ljubitelj poklon-slika („Slika ne može da se plati!“ – maksima je koju izgovara pri svakom susretu sa umjetnicima.). Ima ih preko sto. Više po podu, nego na zidovima (Zlobnici su već prosuli priču da je gradonačelnik rodonačelnik priređivanja izložbi sa gledanjem iz ptičje perspektive, što je u skldu sa njegovom fiozofijom da sve gleda sa visine.).

– Poštovani posjetioci, o stvaralaštvu našeg poznatog umjetnika govoriće prvi čovjek grada gospodin Prvoje Violinović! – oglasi se domaćin izložbe.

– Izvolite gospodine gradonačelniče!

– Posebno mi je zadovljstvo da nešto kažem o slikama našeg umjetnika… na kojima se vidi ravnomjeran uticaj Rafaela Sante, Sezama, Salvadora Pikasa,Van Gogena, Oskara Kokota (“Oskar ne može biti Kokoška, jer kokoška nije muškog roda!“ – slavodobitno je objašnjavao gradonačelnik na zakuski priređenoj nakon izložbe) i ostalih velikana ekspresivizma.

Sjutradan je u svim štampanim i elektronskim medijima osvanulo mnoštvo fotografija sa veoma posjećene izložbe (prvi čovjek grada se, u krugu familije, hvalio da mu je „izašla slika u novine“). Među fotografijama nije bilo umjetnikove. O slikama, da i ne govorimo.

Gradonačelnik je, kako je često volio da kaže, „na djelo dokazao“ da mu umjetnost slikanja nije strana. Pogotovo, ne ona bolja! – skresao je sebi u lice, jednom prilikom, u naletu „odvažnosti“, jedan od činovnika.

 

KLUPA

U poslaničke klupe zasio je prije deset godina. Do tada, dugo je sjedio na dvije stolice (Ko sjedi na dvije stolice, sijedi u fotelji!).

Sve je zaslužio predanim radom u partiji i van stranke. Posebno dobro su mu “išli” govori. Ne mrdajući s mjesta, uspijevao je da pokrene i narodne i naredne mase. Svi su pomno pratili njegove energične gestikulacije. Malo ko je vodio računa o ispravnosti izražavanja. To je učinilo da nikada ne savlada padeže. Najčešće je to opravdavao riječima: “Ma, kakvi padeži. Bitno je da se ne griješi u korake!?”

Najčešće je griješio kada je u pitanju lokativ. Često je govorio: ”Ovih dana sam bio u Crnu Goru”, a još češće: “Sjutra putujem u Crnoj Gori”. Nikada nije uspio da bude u Crnoj Gori ili putuje u Crnu Goru. A, opet, stizao je svuda.

Sve mu ovo nije smetalo da godinama grije poslaničku klupu i bude nezamjenljiv igrač u svim političkim utakmicama. Klupu grije i dan danas, i često kaže: “Dok grijem klupu, za mene nema zime”!

 

ODRŽIVI STO

Predstavnici pozicije i opozicije su za okruglim švedskim stolom.

Tema: Kako dalje?

Mnogi su uvjreni da se okrugli sto neće održati (zbog količine hrane!).

Predstavnik pozicije se zalaže za temu, a predstavnik opozicije je protiv:

– Zašto ova tema, kad nijesmo mrdali sa mjesta? Ova vlast ne može doći ni do sredine (plaši se istine!), a kamoli dalje!

Predstavnik pozicije replicira (jer, nikada nikome ne odgovara!) i kaže da je za ovu temu, jer je napravljen veliki iskorak (da bi se izbjegle greške u koracima) i nema povratka nazad.

Postignut je konsenzus da se, najprije, riješi tzv. prethodno pitanje. Naime, u ovom slučaju, to je obaveza da se sve sa stola pojede, kako bi se stvorile pretpostavke za početak dijaloga.

Rješavanju tzv. svi prilaze sa neskrivenom ozbiljnošću. Uskoro, i pozicija i opozicija, na jelu dokazuju da im je ekologija više od ustavne proklamacije. Na stolu ne ostaje ni mrvica. Sve je čisto!

Konačno, dijalog počinje.

Pošto su se mnogi, prilikom akcije čišćenja okruglog švedskog stola, prejeli – čuje se predlog da govori samo po jedan predstavnik obije „ekološke“ grupacije. Pozicionar velikodušno prepušta riječ opozicionaru, koji raspravu počinje pitanjem sa početka:

– Da li je i za sledeći susret predviđeno rješavanje prethodnog pitanja?

Pozicionar, kao zapeta puška, odgovara:

– Svakako, naš glavni slogan je: Neka bude čist sto!

Dijalog se nastavlja do duboko u noć, a završava u rano jutro (dnevnica sleduje i za noćni rad!).

Sve u svemu, okrugli sto se, ipak, održao! Jer, svako je držao svoju stranu!

 

(A)MORAL

 

Sjednica skupštine. Na dnevnom redu je samo jedna tačka: S čime u Evropu? Na kolegijumu skupštine je odlučeno da prvo govore predstavnici opozicije (Pa, ko kaže da kod nas demokrratija ne cvjeta!?).

Riječ uzima predstavnik najmanje partije:

– U Evropu ćemo s pameću! Tamo je nošenje kratkog oružja dozvoljeno!?

Predsjedavajući, očito nezadovoljan početkom sjednice (u sali je prisutan i oniži visoki predstavnik EU), proziva predstavnika druge opozicione partije, koji kaže:

– U Evropu ćemo sa prosjačkim štapom, kada sve rasprodamo!?

Predsjedavajući, kod kojeg već počinje proces mijenjanja boja, daje riječ trećem predstavniku opozicije, koji, bez pardona, izjavljuje:

– U Evropu ćemo sa demokratskim ustavom, koga niko ne gazi, jer svi njime mašu!?

Predsjedavajući počinje da mijenja i nijanse. Ipak, uspijeva da prozove i četvrtog narodnog predstavnika, takođe opozicionara, koji, sa ne malo ponosa, kliče:

– Pitanje s čime u Evropu je pravo, jer, čak je i plavušama jasno, da nemamo s kime!?

Predsjedavajući, konstatujući da je sve na ivici kršenja poslovnika, konačno, uz ne malu dozu olakšanja, proziva predstavnika najveće opozicione partije, koji, kao iz topa, grunu:

– U Evropu ćemo sa moralom! Valja početi od nule!?

 
Iz malo(g) mozga  
 

Aforizam sedmice

Aforizam mjeseca

Aforizam godine